“Proizvodnja počinje uklanjanjem granula polikarbonata specijalnom sušilicom”, bezličnim glasom strpljivo je izgovarao skromno odjeven mladić, istodobno tražeći udobniji položaj za svoje preusko demode-odijelce na tvrdom, drvenom stolcu. “Materijal se potom transportira u prešu. Onda ga se ubrizgava u kalup.” Nakratko je zastao da bi pročistio grlo pa zatim, bez ikakve vidljive nelagode, nastavio: ”Kako bi […]
Kategorija > Kutak proze
Josip Ergović “Naida moje duše”
Labruska to voli tvrđe, što za mene predstavlja dodatni problem. Osteomuskularna građa aminodskog tijela i bez toga je suviše gruba za krhka, spužvasta tkiva prosječne Floranke. Ipak, ne rogoborim. S izdancima poput Labruske ne rogoborite. Jednostavno, kontrolirate se. Premda … to je lakše reći negoli učiniti. Naročito s izdancima poput Labruske.
Emil Strniša ” Vuk i osam janjaca” ( braća Krim) izbor iz Diskursa
Bio jednom jedan čudan plavooki Vuk i za razliku od drugih, čuvao je osam janjaca kao zjenicu oka svoga. Šest velikih i dva mala. Čuvao ih od drugih stepskih brkatih vukova, a bogami i prerijskih kojota. I tako godinama. Ali kada bi se koje janje malo osmjelilo i zabrstilo tuđu travu, znao ga je plavooki […]
Marija Juračić “Planina”
Mija je osjećala da je Planina voli. Bio je to čudan odnos žene i Planine. Kuda god krenula, nikada nije zalutala. Činilo joj se da dobro poznaje sve njezine šume i proplanke, strme, glatke litice, njene vrutke i potoke, svu njezinu ćud. Zvijeri su bježale pred Mijinim koracima, a ostale šumske životinje bezbrižno su pasle […]
Gabrijel Barišić “Zrinski i kineski”
2015. Gazda me je poslao da pronjuškam. Trgovina nije bila jedino što nas je interesiralo. Kupiti kakvu čistu divljinu i napraviti kakav turizam. Da! To je bilo to. To što sam prodavao u našoj kineskoj trgovini u Karlovcu bilo je manji dio priče. Dok sam se vraćao sa Žumberačkog gorja neplanirano sam završio u Ozlju. […]
Mihovila Pasarić Walner “Žuta ruža”
U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi […]
Lorena Vojtić “Indirektno”
Za početak, (da ne bi bilo zabuna), nikome se poimence ne obraćam, niti mi je to bila namjera. Nadalje, ne opravdavam se za ono što jesam, no, osjećam poriv – osvrnuti se na određenu pojedinost. I to, općenito govoreći, zbog onih koji smatraju da je poezija – savršeno idealizirani sklad prekrasnih riječi. Dakle, evo moga […]
Lorena Vojtić “Surovost”
Zaista je nepredvidivo živjeti u društvu skrivenih namjera, gdje se mjeri svaka riječ, potkopava pravi cilj i remeti psihička stabilnost. Koji god korak učiniš, netko te okrivljuje, podmeće ti nogu, naočigled rasipa zle podsmijehe. Kamo smo to krenuli? Pritajeni ateisti čitaju Bibliju na nedjeljnoj euharistiji, licemjeri gospodare našim zdravljem, “ubojice” kreativnosti i napretka – manipuliraju […]
