Bližio se Božić svi su negdje putovali odmoriti se od gužve velegrada. Iris je bila neobična mlada žena rođena i odrasla u vrevi velegrada.Na selu je imala rođake pa je kao djevojčica često uživala u ljepotama sela i njegovim čarima života. Kako se zaposlila rijetko je dolazila na selo iako i to malo dolazaka u […]
Kategorija > Kutak proze
Srce koje svijetli
Naviklo na hladnoću i glad, sirotom djetetu je ulica bila jedini dom. Svaka noć je ista, pahulje bijele, lampioni i miris toplog peciva. Konak je pronašlo ispod drvenog štanda tržnice. Čula se glazba, sitost je ludovala baš u noći kada se kazaljka s kazaljkom dodirnula. Dijete je usnulo san: Probudilo se jutrom s toplim […]
Una
MJ Poput malenog djeteta Una se veselila izletu. Tako je malo vremena provodila sa svojim suprugom. Činilo joj se da se on ubija od posla jer nije mogao prihvatiti činjenicu da je došao u ženinu kuću.
Sad ,tu i zauvijek
Sramotna, obeshrabrujuća, izdajnička bol objavi se duž ošita čini se bezrazložno, ali ta lijepa žena zna da to nije, nikako nije tako. I nije to prvi a niti posljednji put jer osjećaj nedostatka je nemjerljivo snažan i razarajući pokorava načinom za koji ona nema lijek a i ne traži ga.
Drugi o nama
Budući da na našem portalu svoje radove objavljuju mnogi vrsni pjesnici, a jedan od njih je Mirko Popović, poželjela sam vam otkriti nekoliko činjenica vezanih uz njegovo stvaralaštvo.
Toma (četvrti nastavak)
Kada je ugledala osliće, staro Rominino lice se naboralo u osmijeh i nije htjela pustiti Tomu dok mu u ruke nije ugurala bocu mirišljivog, modrog terana dobivenog iz grožđa njenog vinograda.
Toma- 2. nastavak
index.hr Kada bi se Toma vratio iz ribolova svojom malenom barkom, baka je ulovljenu ribu pripremala na otvorenom:“Nema ništa bolje od gradela.“, još čuje njezin zvonak, mladenački glas. „ I hrana može biti kraljevska.“, dodala bi smiješeći se.
Ljubav se ne može zarobiti
O Ljubavi se sve zna i ništa ne zna. Koliko smo puta tražili razloge zašto nas netko ne voli, a mi umiremo tihom patnjom za nekoga ili zbog nekoga? Koliko smo puta odbacili, čak prezreli nečiju ljubav ne pitajuć’ se hoće li naše odbacivanje boljeti, hoće li ljubav prerasti u tugu nemjerljivu?
Negdje
Svakodnevno prolazi kroz ista vazda otvorena imaginarna vrata. Propusnica je otkucaj srca. U iščekivanju je neprestano novog susreta. Na mjestu propusta stvaranja napušten trenutak čekanju.Tu tako blizu a onkraj svijeta.
