Dugo nije dolazila kući dvije, tri a možda i više godin. Zaboravila je namjerno manje je boljelo nebrojanje tom svjesnom laži olakšavala je sebi .Dok nazire pročelje grada ponovo joj naviru iste misli: ovaj put i možda poslije. U ovom gradu ne treba je nitko, nitko osim nje a kad ne budu koraci , […]
Kategorija > Kutak proze
Nešto se mijenja
Nisam još nigdje prispjela a kako i bi kad nemam jasnog cilja. Ne slutim još svoje ušće . Ovdje nije a tamo, tamo je daleko. Mirim se. Sigurna sam, sve bih umjela da pojasnim
Neodlučnost
Vratila si se opet po tko zna koji put. Zastala si i tijelom zapriječila vrata, svojim stavom prikrivaš neodlučnost , oklijevanje i čekanje .Tri osjećaja u jednom… prava si umjetnica mukom prisiljena i ne znaš što bi drugo .Jučerašnja burna svađa između tebe i Josipa izazvana tvojom bezazlenom primjedbom o nekoj nebitnoj stvari više se […]
Hodaj,samo hodaj
Sanjariju bi htjela onu iz ovozimskih jutara kad si okrenuta južnom prozoru očekivala ptice one koje si nazivala grmuše
Samica
Danima pada kiša, sipljiva i nemjerljivo dosadna. Zemlja zasićena nije u stanju primiti više niti jednu jedinu kap. Doslovce niti jedna cipela više nije suha. Do kad . Samo nebo zna . Ti ne. Za tebe sigurno znam da ne slušaš vremensku prognozu. Nikad nisi ni prije.
Olakšanje
I prije joj se događalo da je potresu drhtaji nenadano pronalazeći je nespremnu i u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu u neskladu s logikom. Bio je to prirodni zakon protiv kojeg nije mogla i nije se znala boriti osim da otrpi. Upravo sad dok je mirila doživljeno potrese je novi drhtaj koji osjeti najprije […]
Nedjeljna sjeta
Tišina u sobi je slojevita , teška sporo leluja dok se probije kroz trak sunca koji joj pruža otpor a onda se slegne, nevidljiva oslobođena napora prolaska . Zanemaruješ je odviše lijena da pokreneš glavu kako bi je bar ispratila u smiraju dok polegne tu oko tebe po tvojim stvarima .
Važno je znati
Moje bitno je zbijeno u nebitne detalje jer onda najmanje dopušta biti 0tkriveno. Zaključujem kako kvalitetno sjećanje ne boli i stoga ne tugujem, samo ovlaš prevučem prstom preko osjetilnog ožiljka te tvrdnju razblažim mišlju na violu /stvar odabrana nasumce/ Naoko površno, samo naoko, pomalo pakosno namjerno činim pripremljenu varku za neznalice a znalci, nasmijah […]
Prozor
Puno su se puta ove skale našle u mojim pjesmama . Dok ih polako savladavam one mi pružaju nevidljiv otpor pada mi to na pamet. Tako razmišljajući stigoh do prve vidilice .
