NEKROLOG O terminalnoj poeziji i svjetovnim ranama …“moj um gori od kroničnog raspada uzroka“… (O načelu i simbolima) …“ Sjedimo ispod zemlje da na teret ne budemo Svijetu.“… (Sjedimo ispod zemlje)
Kategorija > Kutak proze
Proljeće
PROLJEĆE Mogla sam krenuti bilo gdje, niz ulicu pa uz rivu. Odmarati se na klupi, gledati more i slušati udaranje valova. Mogla sam na tržnicu i ribarnicu među živopojne glasove, sladiti se plodonosnim slikama ribara i težaka, u park među mame i djecu.
Mama i rigl
Čekala me je na dvorišnim vratima, onima kraj kapije kada sam iz grada vikendom dolazila kući. Ta su mi vrata ne jednom stvarala probleme za mladosti moje.
Nikola Šimić Tonin – Izazov mora- Otok kog guta more – Izbor iz Diskursa
Izazov mora. Kao od sna slika. Idilična ljepota otočića i arhitektonski sklad starih kuća na Krapnju osvajaju na prvi pogled, što smo ga »bacili« već s kopna u Brodarici koje je od otočne obale udaljeno svega tristotinjak metara. Tek što smo se smjestili uz ogradu broda, već smo počeli pristajati, tako da ni kartu nismo […]
Pustinja Blaca
Pustinja Blaca Zaželi se čovjek drugačije samoće, samoće koja dijeli i uzima, otvara prostore nadi i slutnji, dvjema moćnim prijateljicama, koje ushićene lete pred razumom. Stoga mi se čini i da jesam i nisam na južnim obroncima otoka Brača. Možda je slika koju upravo gledam fatamorgana, daleka budućnosti prema kojoj stremi duh, ostavljajući tijelu da […]
Molitva bijelog križa
Kada mi dođeš u pohode Kada kolona ljudi ode, A ti i majka ostanete same Stavi ruku na moje rame. Kada se prepustite same plaču Pod tvojom rukom zadrhtat ću Jer posljednji dodir onoga dana Bila je moja smrtna rana. Osjetiti ćeš moju patnju, bol i strah Kako se čovjek pretvara u prah Okus krvi, […]
