24sata.hr
Kategorija > Kutak proze
Kada mošt bježi
Miriše jesen. Cijelo selo opija miris mošta što vrije u starim hrastovim buradima. To novo vino grgolji i šumi i pjeni se u svom naporu i rađanju u mirisnu dobru kapljicu.
Mangupska draž slika Voje Radoičića
https://klepsidra757.ba/mangupska-draz-slika-vjekoslava-voje-radoicica/
Moja su ljeta bila drukčija
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.
Molim za mir
Jutro me ponovo strahom budi. Kao da se i sama boji kuća zaškripi, zadrhti i zvuk potmuli iz podzemlja se javi. Razmišljam o krhkosti svega što život čini. Negdje u utrobi ove male plave kugle što prostranstvom svemira lebdi palucaju užareni jezici zarobljeni od postanka.
Pod orahom
Dugo su čekali, pogledavali u nebo, sakrivali se u gustu sjenu starog oraha tražeći malo osvježenja, a onda se niotkuda izlilo. Nebo je bilo i dalje plavo samo je taj jedan oblak visio iznad oraha i zalijevao ga gotovo nježno. Nijemi od zatečenosti slušali su šuštanje kišnih kapi u krošnji.
Terminal
„Kćeri, ne napuštaj Terminal. Vani živi smrt“, riječi su koje je otac Nikiti zarana usadio u memoriju Skladna, ali ipak kontradikcija, apsurdno se provlači teoremom beskonačnih sjena. Svaka naučena lekcija stvara jedinstven centar spoznaje i otkriva, barem djelomično, tajnu o nepoznatom. Ovdje govorimo o svijetu koji, naime, paralelno postoji, skriven od svakog posthumnog vremena. Čovječanstvo […]
Svojim izborom
I tako, sada možemo uzeti nekoliko dana za odmoriti svu napetost izolacije. Mogli bi se konačno prošetati gradom i udahnuti slobodno sav strah koji je ostao među ulicama, po dvorištima i parkovima bez da nam u utrobi krene vulkan panike.
