Pravila i predlozi svakodnevice reči, kroz zavijanje neba svetlosne iluzije, pri dodirima noći sve usamljene reči, s oblakodera noći skok crne ambicije.
Kategorija > Misaona
Milan Drašković “Vražja mašta”
Prikrivene poruke simbola alhemije, pod velom ambicije faustovska priroda, konstatujući senku četvrte dimenzije, prevučena patinom čaša kralja Džemšida.
Lorena Vojtić “Pluton u petoj kući”
U snove mi ponovno dolaze neznani duhovi predaka, starinske sjene – nekih minulih stoljeća. Noseći morbidnu crninu, miris prošlosti i talijanske korijene, nemaju jasno definirane namjere.
Suzana Marić “Anđeli mole za mir”
Dok Zemljom zlo hara, Slavi krvavi pir I svijet se u pakao pretvara Anđeli plačući mole za mir.
Lorena Vojtić “Odgođeno skončanje”
Gotički prizvuk gorkog razočaranja trgnuo me iz astralnih projekcija. Što sam to upravo doživjela? Nastupila je smrt, ali Bog je pomaknuo sat unazad, kako bih stigla preokrenuti sudbu.
Milan Drašković “Iščašeno pero”
Pisati levom rukom pohabane listove, ruzmarina izdanak prazne svakodnevice, nalik žiletu zraci tu gde potiru snove, čežnji kad se odoli spram zvezde-padalice.
Rijad Arifović “Priča o vremenu”
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.
Lorena Vojtić “Mjesec u škorpionu”
Diskutabilno stanje svijesti oštro udara u potiljak… Zaslužuje li itko ovakvu nepravdu? Gotička magija, kojom prizivaš muze prilikom pisanja ocrtava se u tvojim mističnim očima.
Milan Drašković ” Grčka Melika”
Sjajna im lica skriva stih Sapfe iz Eresa, kroz Orfejev zavičaj plemenit duh govora, spram čeznutljiva oka zlatokosog Erosa odgonetavajući poreklo ruže vetra.
Suzana Marić “Ispod Mjesečevog jedra”
Potiho klizi bonaca mojim tijelom, smiruje valove nespokoja. Plovim opet mirnim vodama pod Mjesečevim jedrom. Smirena sam… Pogled mi je zarobljen između mnoštva zvijezda u crnini noći. Tamo gore je mir, tišina… Tamo gore je spokoj… Bježim mislima u ta tiha prostranstva i vješam tugu na jarbol života, neka ju vjetrovi odnesu.
