Bilo je zrelo doba godine Ustao sam prije svitanja pogledao u nebo koje se žarilo sanjivo od plamena spustio roletne, zatvorio vrata i otišao prvim vozom kao prokleti stranac koji luta od uspomene do uspomene bježeći od samoće I nisam bio prvi I nisam bio poslednji Koji je zaboravio da ostavi sjećanja ispod saksije na […]
Kategorija > Misaona
Dino Špaleta “Ogoljenje”
Upoznaj se iskreno, sa samom sobom. Pruži si ruku i predstavi se. Razbij odraz u ogledalu svoje duše, ogoli se do kraja i postani istina za sve koji još uvijek vjeruju.
Lorena Galeta “Knjižnica”
Kao duh… Tumaram policama. Tražim – sebstvo. Arhaično i zagubljeno. Pri antičkim hodnicima… U mrtvim koricama. Nema me, nisam tu… Lutam – astralom. Prošlog stoljeća.
Katica Badovinac “Dekalog”
S godinama u svitanje češće sjedaš na terasu okrenutu istočnoj strani kugle gledajući jutarnji izlazak Sunca iznad gustih, visokih krošnji što zeleno oslikavaju horizont miješajući se bojama zlatnih agruma. . Sunčevi izlasci sakupljeni na dnu balkanskih vododerina pretvaraju tvoj obzor u užarenu loptu čiji se ognjevi u trenu rađaju i nestaju poput plama kapele Gorućega […]
Antonija Željka Kahlik “Znatiželja Tonka”
O vremenu razmišljam Uporno Ne razumijem ga To vrijeme ne razumijem Kada dan uguram U to malo sati, A noć me uhvati Nespremnu Pitam ju Zašto, zašto baš mene Od svih tih ljudi Baš mene A ona, noć šuti Šuti kao da tajnu čuva Pa pomislim Otkrit ću sutra Jutrom, da hoću Jutro dođe i […]
Marko Jareb “Stih”
Nema čuti istinske pjesme koja lako naježi kao šum sa stare česme što nas davno zabilježi . Nema čuti gromoglasne glazbe što u srce dira kao šum s neke gozbe na kojoj se izokola svira . Nema čuti pravoga stiha da ga uhvati nemirni vir uz kojeg svira glazba tiha i jako prožima […]
Marija Juračić “Ništa novo”
I ništa se novo dogodilo nije svojom glavom malo tko još misli isti prazan propuh umovima vije u srcima su suhim samoljublje stisli. . I smiju se tupo gdje plakati treba gdje um traži suzu, tu smiju se glasno iza svakog ugla jedna […]
Suzana Ljepava “Miris duše”
Kuda vodi taj put? Kad duša postane svjetlost nestaju nespokoj i breme tuge, srušene nade i neodsanjani snovi. Odlazi strah od zadnjeg časa i sramotnog pada. . Razbijena stvarnost blijedi, lažne igračke, lažne riječi nestaju poput dima. Na tom putu lako se diše, sve miriše, […]
Milan Janković “U sjeni života i smrti”
Dolje, u svom grobu, tiho ležat ću mirno, jer mrtvi izlaze noću, igrati nokturno. Skrivat ću se u njihovoj sjeni, kao i u životu, pjesnik usamljeni. . Mrtvi šapuću užasne stvari dok živi spavaju kao kamenjari. Zar ne osjećate kako vas promatraju oči mrtvih, u svakom vam pokretu? Gledaju sve vaše živote, koje noć svijetlu […]
Milan Janković “U tišini mudrost spava”
Nisam iznenađen ni zaveden. Uz moje kosti, gigantski jeMjesec bijeli, u svojoj umirujućoj tišini. Preko tamnih voda, zapljuskuje me njegova prašina, u pokušaju da smirim svoja tiha mučenja. . Oblaci, kao para dnevnih snova, mjesečevim miješa najsvjetlije zrake. Hvali se plitka plima tirkizno sablasnog sjaja, za prikaz koralja od progonjene misli,…, ispod smještene… . Nikad […]
