Kategorija > Misaona
Noć bijelog satena
Ulij mi epsomita u čašu da ispijem do samoga dna i pročišćena ću povjerovati da nema drugih istina;
kasna jesen
Čekaš Kasnu jesen Kao oproštaj Ruku praznih (Ne ne umire se samo u jesen) Bežiš Od aprilskog sunca Kilometrima u Nestvarni oktobar ( … ) Čekaš Veliki , mali pljusak U kap da se savijaš Iz kapi da potečeš Ne ne umire se samo u jesen Kao ja
Sjeti se…
…Neću znati reći koliko je lišća otpalo u godinama, dok je mladi mjesec plakao kao malo dijete.
Sedam kamenčića u krugu
Prvi kamenčić : Kao sunce. Ptica odleti iz bistrog oka. U redu – mi ovdje spavamo snovi odvojeni od praznine. Tko se to probudio prije jutra ?
Izbor
Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ranije toga dana pijančevali smo i pozdravljali tamu. Netko je ipak upalio svjetlo. Ugledam pravo lice Zemlje ( i krhotine koje plove Zlom Bogu oko glave ). Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ti ga nisi nosila ostala si u praznome domu i čitala Sofijin izbor.
Vrijeme bez vjêđa
Tamo gdje idem, ti ne traži. Puteva više nemam i svi moji grobovi u vojni čekaju glas.
Pokornost
Propustih šutnju kroz svoju pest i tad rastvorih dlan što peče. Sve što nađoh znak je riječi od čije siline nema veće. Prinesoh je čelu da utisnem bol koja iz nje vrišti i ječi. Kad padala budem, prvo ću pasti za onog koji preda mnom kleči.