Odgodi ovu smrt za još jedan dan. Za jednu jamu u zemlji manje. Ja ću iz tvoga vrletnog oka opet ispuzat’ naga i duboka. Iz ruku iscijedi rasole neba i kišu moje minule braće. Ja ću iz műka njihova lijesa biti sjena što memli šapće: “Odgodi ovu smrt za još jedan dan.”
Kategorija > Misaona
Poema o tapiseriji
Umiranjem skratiš prokleti dan Patroklo prerušen odlazi u borbu, kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu poput stranca koji stoji na stanici praznoj. Oni nikada nisu bili spremni na to nikada nisu znali put do ideje i uvijek slijepi misle da su u pravu oko im zvoni i satove usklađuje prosipaju tamu u […]
Slušao sam kako udaraju
Slušao sam kako udaraju lopatom o kamen, kako pjevaju pjesme odavno zaboravljene.
Megalodon
U lijesu između dva mjeseca plivaju crne ribe. Ne ostavljajte prozor otvoren, vrijeme je plîma.
Uvojci
Ne postoji više tama kojoj bih pisala pjesmu (sve su već u nekoj riječi koju oni uzaludno čitaju u mrak –
Iznad ponora
Stojim nad ponorom Obavijena crnim oblacima Sudbina me gura Vuče me propast Odavno zapisana Negdje na nekom mjestu Gdje prolaznost se rađa Gdje se šiju haljine Sudbini Šapučem tiho Molim stijenu Neka zadrži na svojim leđima Stopalo moje Molim oblake Neka me uzdignu visoko Neka me odvoje od bezdana Jer zvijer vreba A ja […]
