U ime neba, plavokrvnog i bure, strest ću kamenu prašinu sa zlatne mrene svoga nagog oka i kroz vrijeme koje drobi kosti sljepoočja u pogled ušiti ožiljke i srasle privide jave.

Pročitaj cijelu poeziju

Pod granom dozrelog mjeseca osama mi prstima po vjeđama priča o šumoru boli odzlaćene krvi

Pročitaj cijelu poeziju

Nebo je danas rodilo, nakon devet vječnosti i jednog beskraja sažimanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Ti izgovaraš zvijezde u modrim plimama napaćenih ružmarina. Od svoje prve noći izuzimaš se iz sna i predvodiš ukope zlosretnih sijača tuga i krotitelja krvi koji su oživjeli bez pristanka tvog zlatopisa. Oprost nestajanja zadobiva se  samo plačom pred uzglavljem neba. Nisi ti ni prorok niti pomazanik zlata. Mimohodi usahlog cvijeća veličaju te zvjezdanim ušćima, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tulipan u malenoj vazi sniva polje i modro nebo. Čovjek u malenom svijetu sniva svemir i daleke galaksije. Iz ciklusa “ Manifest “

Pročitaj cijelu poeziju

Ne mrijem ja danas kako samota bi htjela, jerbo jesam ja dva suprotiva dijela, štono srču žile trudnijeh života i greznu sred uštapa grjehota.   Ne mrijem ja danas zarad strahotne mi kobi i zalud vrijeme crninom sebe gozbi. Kano ptiče gladno ištem ja slobode, od svijeh muka koje mene rode.   Ne mrijem ja […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ne sjećam se da sam ti ikad dala dopuštenje da staviš ruke ponad mojih očiju i rasvijetliš ih žeravom iz svojih prstiju.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Krv gamiže mojim licem dok rukama rujem oči svemiru. Tako malo od čovjeka je u njemu, tek koja krunidbena kost što je glođu izgladnjela zviježđa. Pogubljeno sve je u samoti. Zanijekano. Razvedeno. Dan se raspeo o krošnju svemirskog hiperiona i bjesni praskonoćjima. Krv svejedno gamiže mojim licem iza čije okamine slutim rat.

Pročitaj cijelu poeziju