Ne mogu gledati slijepo oko televizije. Vojnici ispod cerade kamiona gone mladiće, skoro djecu iz Srebrenice, koja drhte u razdrapanoj odjeći. Ne mogu gledatij goli strah u očima njihovim, kada rafali sjeku tišinu jutra. Ništa ne mogu učiniti. Kada je oko kamere uhvatilo ljude koji bježe pred napalmom, Vijetnam, zapaljena tijela u Siriji i Iraku, […]
Kategorija > Pjesma u prozi
RAZAPETI PSALAM
Budi me rogati san ranjenog jelena što krošnjom svojih rogova češlja prostor gustog materijalizma i iscjedak rijetkog zraka.
Ukrali su moju zvijezdu
(Pjesma je posvećena mojoj prijateljici i svim ženama koje su se našle u tom paklu 88.godine Njena pjesma se nadovezuje na moju, ali želi ostati anonimna ovdje.)
Koncert za dvije violine
Melodije klize sa žica Poput prvog snijega Meko, podatno, Stapaju se u jedno Obavijajući jedna drugu U čvrsto isprepletenom I neraskidivom duetu.
Ah, tek navratih
Netom tmasto nebo baci bakrenjak u tamne gore Žumberka, već se ravnicom rasu zviježđe Oriona, jer tako se čine rojevi prozora što tananim svijetlom sipe, dok podno Griča, grad tone u sjenama noći.
