Nije li prekasno Danas je bremenito bešćutnošću olovno teško.Vrijeme se valja u teškom tustom zraku. Umjesto žustrih koraka njišemo se između dva jada: misliti ili ne misliti Slabost nam je neizvjesno te se tako i jedno i drugo čini besmisleno. Prečesto se uzdamo u zvjezdoslovlje tražeći naznaku dobrog . Rijetki se okreću sebi, suočavajući se […]
Kategorija > Pjesma u prozi
Zaspali pogledi
U društvu ocvalih makova zaspali su pogledi skriveni što mislima na tebe dugo su se budili. Mirise tvoje raznosio je vjetar onaj divlji,nebom kovitlajuči odnio ih čak do pustara na vrhu svijeta pa ih više u mojim nosnicama nema.
Pripadanje sebi
Meko zaokružujem misao na ona tiha povjerljiva šaputanja, za koja nije postojao vidljivi razlog da ne budu glasni govor. Takvi kakvi su bili dostajali su za razbijanje svih strahova. Onaj gorući smijeh u pola rečenice mijenjao je dan začinom koji je nedostajao prije ,bio dovoljan za danas i preostajao za nailazeća jutra bez. Bilo je […]
Beskraj
Okrenuta leđima zidu s pogledom na zvijezde .Iščekujem . uzalud je bijeg. u prazno bih htjela a praznog nema jer svagdje su misli. Ne mogu nikud od sebe. Predajem se onom nevidljivom osjetilnom što pokreće sve u meni. Usne popuštaju stisak ruše se zapreke, navir u tankom mlazu donosi glas. Tiho šaputanje. Zapisujem. Započinje pustolovina […]
Opet sam svoja
Netko jalan razdvaja moje misli u tišini Olakšavam sebi prateći pogledom vunasti oblak , no i on mi bježi.Ne žalosti me njegov bijeg . Ravnodušna čekam drugi što se valja s juga, jer oni uvijek dolaze u nizu. Lako se nadati znanom , tu nema mjesta razočarenju. Do tada smorit će se nasilno – nježni […]
Promišljanje
Objediniti želju i stvarnost,možda se ponekad može desiti u snu . nemoguće je zatomiti promišljanje nakon dana u kome ne bi ništa po volji srca. Možda baš zato skupa sa svjetlom što trne prođoh i ja na onu stranu. Opet silno želim želju ,rekoše mi da se jedino tako ostvaruje. Dok čekam ispunjenje tuga stiže […]
Priznajem ti
I bi jedan razgovor izmedu mene i tebe, spontan , iskren i bi rečenica koja se izdvojila i nametnula. Rečenica koja se taložila vremenom, kristalizirala se te postala jasna, opako jasna.
baklava od oraha
Ljubav srca svoga ne mijenjam ni za treptaj Sunca Ona me nagriza, ja se cijedim Ona me sladi, usnama što griju kao sočne baklave
raspuknuće duše
Tamo gdje se planina raspukla U središtu njenog međunožja Vatra sve pali i satire Ostala je samo riječ Božja
Mala priča
URANJAM U BESKONAČNOST UNUTARNJE POTREBE ODLAZIM OD NJE SAMO DA BI JOJ SE MOGLA VRATITI. I TRAJE BESKRAJNA IGRA SVE JE NJEŽNIJA , SVE STRASTVENIJA. ZANESE ME SKORO PA OBEZNANI, DOK NE SPOZNAM KAKO JE MISAO NA PJESMU TO ŠTO RUŠI I PODIŽE, VRTLOŽI SUHO A IZVIRA NEMA. NEMA ZA ONOLIKO KOLIKO TRAJE PROTOK IZ […]
Aljoša