Umire ljubav tiho sa lišćem i kišom mutnom. Magla se rađa. Izvarničene suze cede naš bol u jednu sliku i jedan mol. Hladno je. Vreme nestaje dešava se to i nama prolaznost usred kraja predaleko a preblizo od zagrljaja. Gole grane ostaju srce je reklo zbogom.
Kategorija > Pejzažna
ušće zemlje i neba
(ušće) Ostajemo još daleko zatočeni u blesku sećanja ponikli po rubovima prizora zajedno sa nosačima kiša stali predaleko odavde a opet tu blizu na nekom kraju i nekom početku.
More me čeka
More me čeka. Moje more me čeka. Tisuću planktona upalilo je svijeće vlasulje- to morsko cvijeće raspršilo je boje.
Pjesma jesenje kiše
Jutrima olovnim od oblaka u krošnjama uspavanih bagrema jesenja kiša ispisuje note jedne sonate suncu i ptici i ljubavnicima na staroj klupi
želja
Želim još jedno proleće zagrliti jekom vlastitog sebe u noći da te propupam bar još jednom gazeći vreme (kao nekad reči).
Moj prijatelj more
Moj prijatelj More danas se ludira. Val za valom, nota za notom nešto divlje svira. *
Plavo more, zlatno žito
Vaše zlatno more sa vjetrom se voli mene tek dubina mojeg mora boli. Vaše oko sneno u daljine gleda meni galeb bijeli na palubu sjeda. *
jutros je dan
Jutros me dan dotakao prostranstvom lepotom rukom od oblaka budnošću zaspalog širinom voljenog životom tek rođenog.
More krije riječi
U vali spava val Bure nose ure Plaža lijepa laža Njedra kriju jedra Suze plima uze Kamen kaže amen Nomen est omen
