Betty Boop Moj zet je naivac. I to ne od one vrste naivaca koja vjeruje svemu i svačemu, nego od one najgore vrste koja ne vjeruje ničemu. Ne vjeruje ni očitim dokazima, odbija argumente i sve proglašava pretjerivanjem i glupošću.
Kategorija > Šaljivo
Bježi kao vrag od tamjana
Zamolila sam zeta da mi iz biljne apoteke donese neko aromatično ulje kojim bih mogla prevenirati prehladu. Očekivala sam metvicu, majčinu dušicu, možda ružmarin ili lavandu. Ali ne. Kraj cijelog raskošnog izbora on mi je donio tamjan.
Ali to nije sve
„Punice“, rekao mi je moj zet ničim izazvan. „Vi morate biti svakom loncu poklopac.“ „Zašto tako misliš?“ upitala sam ne razumijevajući na što cilja. „ I zar nije svakom loncu potreban poklopac? Njegov poklopac.“
Gdje su debeli
metro-portal Svako malo pa nas naši uvaženi mediji uvjeravaju kako smo pretila nacija. Te najdeblji smo u Europi, te na vrhu smo ljestvice debeljuca u svijetu, plaše nas raznim bolestima, proglašavaju nas ugrozom za planet Zemlju jer je naša biomasa prevelika pa bi Zemlja mogla potonuti negdje u Svemiru, a meni se čini da […]
Štedne žarulje
Moj zet je ekološki svjestan. Ali na krivi način. Onaj lakovjerni. Zapeo je da u cijelu kuću montira štedne žarulje. One štetne. One što zagađuju okoliš. One što svojim monopolistima donose ogroman profit.
Moj zet radoholik
Moj zet je radoholik. Njegov radni dan je duži od onoga koji bi se svidio Marxu. Kada mu kažem da smo nekada imali parolu; nitko me ne može tako slabo platiti koliko ja mogu slabo raditi, on se izbezumi. Kaže da smo se mogli zafrkavati jer je sve bilo državno, a država je svima […]
Sve zbog granice
Danas sam se opet porječkala sa zetom. On, kulturan čovjek, Europejac i ja, negdje zaostala u vremenu. Pale su i neke oštre riječi. Zbog granice. Počelo je mojim nostalgičnim sjećanjima na one davne posjete Trstu kada bih u talijanskim buticima promijenila cijelu sezonsku garderobu. I kakvi su to samo butici bili!
Kako to čine fini ljudi
Nikada ga nisam čula pjevati. Pogađate. Mog zeta. Čak ni na dječjem rođendanu. Dok bi drugi pjevali onu doslovno prevedenu, čestitarsku pjesmu“ Sretan rođendan“, on bi se posvetio snimanju. Kruži oko stola i lovi trenutak koji je već iscurio da ga spremi za vječnost.
Nisu to čista posla
Prošla su gotovo dva decenija od kada se moj zet prvi puta pojavio na mojim vratima. Skriven iza velikog buketa ruža, nesigurna osmijeha i još nesigurnijih primanja došao je u staromodnoj maniri zaprositi ruku moje kćeri. Nikada mi nije bilo jasno zašto se to zove, zaprositi ruku. Pa valjda želi cijelu osobu, a ne samo […]
