Kategorija > Tuga
Nestala je nada u noći bez zvijezda
Kada kamen na grudi legne A riječi se pretvore u jecaj Duša zavapi prema nebu Tražeći Boga, pitajući ga Je li pogriješio u svom naumu Hoće li ispraviti grešku?
Ukrali su moju zvijezdu
(Pjesma je posvećena mojoj prijateljici i svim ženama koje su se našle u tom paklu 88.godine Njena pjesma se nadovezuje na moju, ali želi ostati anonimna ovdje.)
Pessoa
Dok spavam, nosim lice smrti koje zgrušava mutna bol svijeta. Tko će sa mnom posaditi Pessoine edenske strahove?
Crni spavač
Pramac svijeta okrenut ka meni: vatra je na mojim rukama već gorjela. Bio sam svjetionik gubavcima i mesijama koji mijenjahu riječ za strah, dijete bijele smrti koje ne razaznaje zlo od zla. Sad mrakouman i nag brojim cvjetove Sunčane krune i od njih spravljam čaj pjesnicima. Dišem kroz ožiljak i fugu tmine. Onaj sam […]
