Kategorija > Tuga
crno smilje
gdje tvoj ud svršava, započinje tvarnost bjeline i sva naša nemoć da izbjegnemo iz krletke materišta još jednom utjelovljenju
Pjesma za Karmen
Onda kada odem kroz dan tama će da poleti. Za oproštaj ti pronađi svjetlost ( čije to kosti blistaju ? ) Prosinačka rumen : crno – tvoje oko kao badem. Onda kada odem nemoj da zatvaraš prozor ako kiši ; uzmi ona dva oblutka sa police jedan položi majci na grob, a drugi neka te […]
vučja put
nađoh je neizvîdanu na dnu rane olujnoga vala među pjenom krvi podojene ravni u studen jami vučjega grada nađoh je kako sluti slutnju koja Krku shrva kćeri moja vučje puti za Nju uvijek ustaj prva
Crni dim
Koračala je uporno prema Vječnosti gledajući pepel što se rasipa u oproštaju dana. Sjetila se : Krakowskih ulica u nedjeljno popodne te poetskih večeri ispred crkve Svetog Wojciecha. Između tame i pamćenja upoznala je sve tuge sjevernog vjetra. Kažu da se zadnjih sati života rađaju najprogresivnije ideje njezine bijahu više od svjetovnih. Vrata spalionice bila […]
tkalja
vječnost je samoniklo trajanje u bezdanoj slutnji boli; mrtvorođenče ostavljeno pred grobom jutra da usadi svoje kosti unutar i između ničeg
