Postalo je teško nositi Sa sobom sve svoje godine I trunku radosti prositi Uz strmo st’jenje i padine. Sve dublje, dublje moj um skita Tražeći kome je poseban A suzno oko tiho pita: „ Ma kome si više potreban?“ Pomelo mi vrijeme misli, Dani mi postali umorni, U grudima mahnito stisli Hropčući glasovi […]
Kategorija > Tuga
Melankolija
Utišalo se. Ostao tek šapat dodira vjetra i šum drhtaja misli Zastranila samo kaplja uramljene melankolije oka na oknu duše Photo /”Photographize”
Kolona vapaja
Zvone lanci na okovima pravednih Prašina upija životne kapi Vapaj je ugušen na usnama bijednih A život ispod kože sve više hlapi. —–
Ti bio si moja stijena
Tvoje ime znači stražar ti bio si moja stijena branio me od svih zala od vukova i od hijena.
Suza
Sjaji kao biser kao izvor čista, slana kao more tuge svoje broji, u očima mojim jedna suza stoji. Neka licem krene Pustit ću je poći, teška je za mene. Nek’ se samo slije po toj mjesečini i zvjezdanoj noći.
Metak vrijedan grijeha
Tko drži u ruci mač taj ne zna ni što je bol, on ne zna za dječji plač za prazan stomak ni stol.
