Zbog tebe mi duša izlazi iz skrovišta . Galami Rasplače sva naša mimoilaženja Do stida Do kostiju . Zbog tebe gde god da odem Uvek me tu gde stignem fali deo Onaj mali Malecki Neki ga još uvek zovu srce . Zbog tebe vetrovi govori stihove o ljubavi Na napuštenim trgovima nade […]
Kategorija > Uncategorized
Milan Janković “Sjećanja”
Sjećanja… Ispunjavaju kutove mog uma, u mojoj duši osvijetle tamu, zagriju hladnoću u mom srcu… . Sjećanja… Sretna i tužna, gorka kromatska paleta. Oslikavaju platno mog života u živim nijansama ljepote života, u ljubavi slatko-bolnog zanosa… . Sjećanja… Od tvog toplog pozdrava. Od smijeha i osmjeha koje smo dijelili jedno drugom… O tvom tihom izlasku […]
Marija Juračić “Moje more drijema”
Opet gledam more i njegove mijene šum valova slušam, igraju se, pjene jedro želim dići, osjetit da brodi kobilica struže dno u plitkoj vodi. . Želim puno jedro, vjetar da me nosi da palubu cijelu kapljicama rosi igrati se s morem, zagrliti vale opet bosa gazit bijele morske žale. . Moje more drijema, […]
Milan Drašković “Sonet za Saudade”
Skrovište uspomena iz jednog davnog leta. Otrgnute ljubavi kad se obruše snovi, Noć kada dotaknu dno neki dobri duhovi, Eksplicitno njeno ,,ne“ kod poslednjeg susreta. . Tamo gde ostrvo prima talas zapenjeni, Zaljubljeni bejasmo – da se ne zaboravi – Azaleja sad vene u vrtu te ljubavi, Sećanje mi ostade i dani usamljeni. […]
Lorena Galeta “Mrklini”
Crni me gavrani oblijeću tražeći nekakvu nesreću. . Zalijeću- se u kosu purpurnu Uuviđajući- kaotičnost sveprisutnu. – Iz prstiju mi hranu kljucaju… . Na dlanove mi spuštaju umornu glavu zaslužni da čuvaju svoju tamnu palaču mračnu gotičku kraljicu.
Milan Janković “Zima čeka svoje vrijeme”
Zima čeka svoje vrijeme, da zagrize posljednje uspomene. Kao lavica čuči u smrznutim vjetrovima, trbuhom do arktičkih valova, izgladnjela i čekajući… Udariti po naslikanoj zemlji, koju su oslikale i Jesenjinove zlatne ruke… Zima čeka svoje vrijeme da ulovi sve one… Bez budućnosti… Bez prošlosti…
Slaven Kopanja “Nemojte, djeco, učiti id mene”
Nemojte, djeco, učiti od mene, ja sam mislio da sam pametan, a onda je došlo drugo vrijeme i tek sad vidim da ništa ne znam. . Nemojte, djeco, učiti od mene, ima puno svjetlijih primjera, krv nečista teče kroz moje vene, iz […]
Ladislav Babić “Pjesnici”
Prestaju pisati pjesme kad više nisu sami. Cijepaju skrivane sveske, smiju se sebi samom, i zaboravom žure svetiti se tami što je tako sretno rastjerana danom. I žure da žive, i živeći žure, i umiru tako, no tajnu su svoju kao bolest krili, ne htijući priznat one dane sure, kada su, eto, i pjesnici bili.
Milica Mihajlović “Spokojna pjesma”
Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje duše gorde. I neke uspomene modre.
Ladislav Babić “Mojoj majci”
Kad svjetlost drugih dana ovlada u nekoj dobi moja majka i ja, opet skupa, u istoj sobi, pričamo kao da se ništa nije zbilo. . I sve je kao nekad, i sve je još bolje nego što je bilo. . A tek što Hypnos tamom zakrili san koji snivam, […]
