Hvali se svijet, ne znajući… Hvalospjevi koje izgovaraju su zaručnički. Sami u duhovnosti su Posvećenosti. Tako tužno, kao što tužno jeste. . Nedostaje smisao za logiku. Zanemaruje se sve što je očito. Uskraćuje jedino pozitivno, Neuspjeh, kao početnik u životu. . Nema se načina za rasuđivanje. Slijepi za sve pogane. Misli se da je samoća […]
Kategorija > Uncategorized
Lorena Vojtić “Stockholmski sindrom”
Kao pod nekom – narkozom zatvorena u sutonu… obrazaca ponašanja fenomena apstrakcija 0psjedaju – me slabosti. . Idu ka carstvu krajnosti. Žrtvovanju insinuacija. Predstavama strahovlade… . Ja seciram živopisne – uspomene. Tijelo mi obuzima – obamrlost.
Milan Drašković “Boje rastanka”
Prirediti svečanost kulturni ukus grada, uz ritam heksametra pisanje poput bekstva, kroz dugo putovanje sam pod lukom arkada, ključevi uspomena oživljenog detinjstva. . Eho nečeg dalekog, raskoš miholjskog leta, njena očekivanja kad ožive sećanja, igrati svoju igru […]
Lorena Vojtić ” Očaj”
Patim u deliriju… Kruni me žalovanje. . Trn mi probada lubanju. Krvarim rijekama umiranja. . Otrgnuta iz komore strahova. Surove kandže zločinca. Mafije, uličara. . Svejedno se sjećam. Nekad je – bilo dobro! . Bili smo sjedinjeni. Nasmiješeni, vedrog duha. . Njegove su ovisnosti… Donijele odluku.. . U parnici između borbe… Za goli život… Umilno […]
Slaven Kopanja “Tamo gdje me niko ne zna”
Ostao sam sasvim sam, Daleko od djetinjstva. A kud’ god da sam putovao, Obala je svugdje ista. . Ostalo je malo riječi, Nespretnim se one čine, Kad ih nemaš kome reći, Dva koraka od istine. . Tvoje oči, sve što osta, Da me […]
Suzana Marić “Nedaj konju suzu na oči”
Ima li nešto što boli jače nego kada vidiš da konj plače, kada mu se niz dlaku suza slije a da on to zaslužio nije? . On je stvoren da ti služi da se s tobom u poslu druži, al’ batinu drži od konja dalje ne stvarajte od njih bogalje. . Ne lomi to tijelo […]
