Nema čuti istinske pjesme koja lako naježi kao šum sa stare česme što nas davno zabilježi . Nema čuti gromoglasne glazbe što u srce dira kao šum s neke gozbe na kojoj se izokola svira . Nema čuti pravoga stiha da ga uhvati nemirni vir uz kojeg svira glazba tiha i jako prožima […]
Kategorija > Uncategorized
Slaven Kopanja “Tamo gdje me niko ne zna”
Ostao sam sasvim sam, Daleko od djetinjstva. A gdje god da sam putovao, Obala je svugdje ista. . Ostalo je malo riječi, Nespretnim se one čine, Kad ih nemaš kome reći, Dva koraka od istine. . Tvoje oči, sve što osta, Da me prate kao sjene. Idem tamo gdje me ne zna Niko […]
Milan Janković “Metamorfoza”
Neki dani su uzvišena nebesa u ljudskim umovima… Intervali golemih gozbi zadovoljstva i gladne misli se slažu, dok gledam kako divlji pakao peče bol božansku. . Skriveni požari strasti, sa nedostižnih terena, tutnje u pustim poljima duše. I pamtim sve ono što su bile, prije nego ih je uhvatila paučina. . Nitko mi nema pravo […]
Milan Drašković “Okovani Orfej”
Pisati samo noću okrenut ka prošlosti, pri izazovu grada samo danju spavati, manjak verbalnih tema kod igre realnosti, istrgnut iz sećanja polarnu noć sanjati. . Za drugačiji susret boja raspoloženja, znaci odobravanja pod utiskom navika, uz antičku obalu misterij otkrovenja, u hodnicima psihe kroz stranice dnevnika. . Svakodnevna tortura ljudi na ekranima, kod […]
Suzana Marić “Zaplakat ćeš” -gazela
Zbog riječi svojih pelinom poškropljenih, zaplakat ćeš. U snu, kada ti tjeskoba na srce legne, zaplakat ćeš. Slika moja će te pratiti, u mislima ću ti biti, zaplakat ćeš. Kada ti Nebo da znak da si ostao sam, zaplakat ćeš. Nad krivnjom svojom, nad lažima u koje si odjeven, zaplakat ćeš. Moja rana će te […]
Sonja Kokotović “Neka ti oboji se čudom”
Pusti da srce oboji se čudom. . Udahni mirise što slave buđenja, prigrli čudesan dar slobode da učiniš što želiš, u tebi toliko toga nenačetog a željenog. . Kreni! . Neka stope svjetlost ti prati dok budeš upijao riječi slika obojenih krovova svijeta koje čekaju, […]
Lorena Vojtić “Daljina”
Ne znam tko sam… Kažu da bez tebe tobože stvaram. Lutam, tražim sebe.. Ne mogu – se pronaći! Progovaram o bitnim mi tematikama. Dokad će, trajati ovo tlačenje!? Bog spaja i razdvaja. Njegova uzvišena sigurnost. Zna taj – odgovor.
Milan Janković “… reče konobar: Što večeras pije vaša priča”
Dan je bio pun sivila, ali hodam naprijed suočen s dimno sivim oblacima. Mora da je i ovaj bio ispušni plin iz snova o izgaranju… . Pa, nek’ golemi oblak žvače sive boje slonovače, i oslikava praznu prazninu koju osjećam u venama… Znaš… Olovno sivi oblaci su boje čelika, mojih robotskih kostiju. . Ali, sladostrasno […]
Milan Janković ” Nije bilo dovoljno vremena”
Uništen, zgrabio sam svoje osakaćeno srce, svjestan da me tama, oduvijek sluša… . O skromni dane, ne bacaj njene oči na ovog mračnjaka, koji sada šeta sjenkama. U oluji svega toga, njezina je bol bila lijepa. . Noć bez zvijezda vibrira zlokobnim kovitlanjem podsmjeha, dok bezdani odjek priča o velikoj ukradenoj ljubavi, u skladu s […]
Lorena Vojtić “Mjesečina”
Razdoblje Škorpiona. U sebi nosi značajnu poruku… Samostalnog posjedovanja. Ishitrene atrakcije. Egzotičnu alkemiju.. Tobože, Mliječnu stazu ili. Krunjenje lovorikom. Gaženje po trnju. Zvijezde, meteore. Bezbrojne varijacije.. Briljantnih proricanja! Zvonolike titravosti. Blještavilo, magičnosti. Kosa nam vijori, tik do čudesnosti. Buđenjem usnulosti.. Ne poričemo svoje moći… I opet nas, magla pita. Jesmo li – iole sretni?
