Kada kiša pada Na nedjeljnom ručku moja majka Gleda naše uspomene iz škole Fotografije uramljene iznad trpezarijskog stola Pa se prisjeća vremena kada nas je pokrivala istim jorganom Potom sipa toplo predjelo Sretno udatoj, oženjenoj djeci Svi ste moji, svi jedete sretno Naša djeca dijele naše sretne crte lica Posmatram je Niko od nas ne […]
Kategorija > Uncategorized
Sonja Kokotović “Tragovi nade”
U meni, puni tebe tragovi nade jer uvijek dolaziš snovima s proljeća. Nečujno uranjaš u moje sanje obnavljajući moje srce košarom punom sretnih sjećanja. Smijehom odagnaš sve uskovitlane bojazni, uvjeravajući da zaprimljena nebeska čulnost u nama neraskidiva je veza mogućeg i ostvarivog, pa tako nadi u željama uvijek ima mjesta. . Dijeliš li Gore, […]
Marin Čaveliš ” Ubojito ravnodušje”
Čuješ li jauke žrtvi? Ubijaju se gradovi i ljudi. Leže srušeni i mrtvi. I nikog to ne čudi. . Čuješ li jauk majke nad mrtvim djetetom? Zlo je izašlo iz bajke i opet luduje svijetom! . Makar malo oslušni kako tišina ječi, dok ljudi ravnodušni gledaju zločine mirno – bez riječi. . Svima je ogluvila […]
Lorena Vojtić “Prigovori”
Više se mrzimo nego što se volimo. Puno je jada bilo. Za ovih godina. Talog se skupio… Ostaje samo ljutnja. Inat, prkos i zloba.
Suzana Marić “Nema godišnjeg”
Godišnji mi “šef” neda razloge svoje polako reda; ostao bi bez: čistaćice, spremaćice, sobarice, kuharice, pomoćne radnice ( koja radi bez nadnice) Netko mora robu prati hladne vode spremno dati jutrom razgovarati, i ne prigovarati. Aoj, “šefe”, muko moja radnica se muči tvoja daj joj malo predaha i par dana morskog zraka… Da napuni […]
Lorena Vojtić “Tuga”
Mi ne živimo. Jedvice dišemo. Tu smo… Ali kao – da nismo. Moja ljubav… Sigurno jenjava. U pepeo i prah se pretvara. Naša idila postaje… Prava, noćna mora.
Lorena Vojtić”Brige”
Čovječe! Sudba je okrutna. Najviše prema… Dobrim ljudima. Što si bolji… Život te – jače pati. A ljudi liječe… Raznolike – komplekse. Moraš se izdignuti… Iznad te situacije. Praviti se. Da bol ne dopire… Do tebe. Tako ćeš zadržati… Neophodno. Psihofizičko blagostanje. Misli i pazi na sebe… Čuvaj se!
Lorena Vojtić “Brige”
Čovječe! Sudba je okrutna. Najviše prema… Dobrim ljudima. Što si bolji… Život te više pati. A ljudi liječe… Raznolike – komplekse. Moraš se izdignuti… Iznad te situacije. Praviti se. Da bol ne dopire… Do tebe. Tako ćeš zadržati… Neophodno. Psihofizičko blagostanje. Misli i pazi na sebe… Čuvaj se!
Mile Lisica “Noćna tišina”
Noćas biljke imaju moje oči Drhte iznutra Pod tvojim nebom . U zglobu tišine magla se mresti A žuta guta belu . Noćas jesen ulazi u sobu Zamišljena Taj bakarni cirkus boja Posle kiše . Noćas od lišća žuta Ništa Ništa Nije tiše
