Čitaj mi, mama, ono pismo koje je pisao nama tata kada je pitao kako smo usred onog strašnog rata. . Čitaj mi, mama, njegove riječi iako ga nema više svaka me njegova riječ usreći… Čitaj, mama, što tu piše! . Da je dobro tata, tu piše sve je u redu, brzo će doći… Al’ nije […]
Kategorija > Uncategorized
Milan Drašković “Pred tajnom stiha”
S primerom asamblaža poetska prožimanja, sinestetički koncept – vizuelni efekat – znak paronomazije, raspored ponavljanja, jezička pletisanka – jezik kao objekat. . Inspiracija ratom amalgam podsticaja, ideogramske pesme, primeri piktograma, o malajskom pantunu stepen preobražaja, pojam ikonoteksta uz primer kaligrama. . Alegorijski dekor znak dekomponovanja, vizuelni element – drvorez i stihovi – umetnici-ratnici, […]
Milan Janković ” Mojoj kćerki”
Iako mala u mojim rukama, u mom srcu, uvijek ćeš biti velika. Starost će nas jednog dana, ne odvojiti, već rastaviti. I kad me više ne bude, nemoj me zaboraviti.
Milan Janković “Izgubljeno nebo”
Hvali se svijet, ne znajući… Hvalospjevi koje izgovaraju su zaručnički. Sami u duhovnosti su Posvećenosti. Tako tužno, kao što tužno jeste. . Nedostaje smisao za logiku. Zanemaruje se sve što je očito. Uskraćuje jedino pozitivno, Neuspjeh, kao početnik u životu. . Nema se načina za rasuđivanje. Slijepi za sve pogane. Misli se da je samoća […]
Lorena Vojtić “Stockholmski sindrom”
Kao pod nekom – narkozom zatvorena u sutonu… obrazaca ponašanja fenomena apstrakcija 0psjedaju – me slabosti. . Idu ka carstvu krajnosti. Žrtvovanju insinuacija. Predstavama strahovlade… . Ja seciram živopisne – uspomene. Tijelo mi obuzima – obamrlost.
Milan Drašković “Boje rastanka”
Prirediti svečanost kulturni ukus grada, uz ritam heksametra pisanje poput bekstva, kroz dugo putovanje sam pod lukom arkada, ključevi uspomena oživljenog detinjstva. . Eho nečeg dalekog, raskoš miholjskog leta, njena očekivanja kad ožive sećanja, igrati svoju igru […]
Lorena Vojtić ” Očaj”
Patim u deliriju… Kruni me žalovanje. . Trn mi probada lubanju. Krvarim rijekama umiranja. . Otrgnuta iz komore strahova. Surove kandže zločinca. Mafije, uličara. . Svejedno se sjećam. Nekad je – bilo dobro! . Bili smo sjedinjeni. Nasmiješeni, vedrog duha. . Njegove su ovisnosti… Donijele odluku.. . U parnici između borbe… Za goli život… Umilno […]
Slaven Kopanja “Tamo gdje me niko ne zna”
Ostao sam sasvim sam, Daleko od djetinjstva. A kud’ god da sam putovao, Obala je svugdje ista. . Ostalo je malo riječi, Nespretnim se one čine, Kad ih nemaš kome reći, Dva koraka od istine. . Tvoje oči, sve što osta, Da me […]
