Tamo duša amo tijelo samo tamo sam ucijelo.
Kategorija > Uncategorized
Suzana Marić “Nedaj konju suzu na oči”
Ima li nešto što boli jače nego kada vidiš da konj plače, kada mu se niz dlaku suza slije a da on to zaslužio nije? . On je stvoren da ti služi da se s tobom u poslu druži, al’ batinu drži od konja dalje ne stvarajte od njih bogalje. . Ne lomi to tijelo […]
Suzana Marić ” Posvećeno Mati Baloti”
MOJA MATI Moja mati je bila velika sirota, tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala. Sva svoja lita otkidala je od svoga života, i malo po malo sve je drugim razdavala. Od vrha do dna su njoj dani bili puni rabote, noći je živila u strahu i škrbi za druge. Svako je brime […]
Lorena Vojtić “Mozaik”
Tjeskoba hara i tišti. . Umjesto jedinstva. . Stvara razdor. . Pokušava uništiti sve ono sveto. . U što se ne smije miješati. . Instinktivno odmičem od nje… . Grozim se utjecaja… . Želim idilu! Ugodan dijalog. . Jesen u šarenom naličju… . Svečanom, šuštavom ruhu lišća. . Obiteljsku atmosferu. . Naša tri srca koja […]
Milan Drašković “Indijski nokturno” autorski rad
Zapadnjačke pesme na ušću s morskim plažama, lišeno retorike higijene pitanje, sok od ceđenog manga pri monsunskim kišama, drugo ime uzeti pred lično putovanje. . U potrazi za Senkom vremenska razdaljina, obale Adajara gust mrak vegetacije, restoran sred Madrasa, pirinač bez začina, krila noćnog leptira spram Kapije Indije. . Bledunjav završetak prigušene muzike, vrata biblioteke […]
Suzana Marić ” Vapaj”
( Pisano kao zadana tema “Inspiracija na sliku” ) Bijedo moja, kućo trošna, prozori porazbijani čistila sam te prpošna… Bili su to lijepi dani… + Odbjegla sam ja od svijeta štitila sam najmilije; život jedinog djeteta. Uza me sad nitko nije! + Napustili me: otac, mati rodbina se samo smije… Koje ime sinu dati kojeg […]
Lorena Vojtić “Slamanja”
Varaš me – u snovima. Budim se u panici… Ljubomora fragmentira. Bračne odnose. Emocije, empatiju. Razara svaki atom. Ljubavnoga poštovanja. Obostranoga razumijevanja. Kod mene je kritično. Izmiče kontroli. Nažalost… Problematika je sve veća….
Lorena Vojtić” Prokletstva”
Hajde, jedini! Kuni me još više. Iz sve snage. Što jače možeš… Posljedice će biti jako. Strašne… Po tebe. Prizivaš mržnju. Navlačiš zlovolju. Ne pojmiš tko sam… Uistinu! I što – znam… Moje crne moći. Te mogu dotući… Ukoliko poželim. Suzbit – ću tvoje napade. Pokoljenja stoje iza mene…
