Ona govori u poeziji. Sa stisnutim usnama iza prstiju je sigurna. Olovka u jednoj ruci, modrice u stisnutoj šaci… . Kažu da je dom tamo gdje je srce, ali ona živi u ustima svojih ljubavnika…. . Njenih kovrča crni pramenovi, sjaje crveno pod suncem. Sramežljiva je, ali se ipak smiješi, razdvojenih usana buđenjem. . Oči […]
Kategorija > Uncategorized
Marko Jareb “Stih”
Nema čuti istinske pjesme koja lako naježi kao šum sa stare česme što nas davno zabilježi . Nema čuti gromoglasne glazbe što u srce dira kao šum s neke gozbe na kojoj se izokola svira . Nema čuti pravoga stiha da ga uhvati nemirni vir uz kojeg svira glazba tiha i jako prožima […]
Slaven Kopanja “Tamo gdje me niko ne zna”
Ostao sam sasvim sam, Daleko od djetinjstva. A gdje god da sam putovao, Obala je svugdje ista. . Ostalo je malo riječi, Nespretnim se one čine, Kad ih nemaš kome reći, Dva koraka od istine. . Tvoje oči, sve što osta, Da me prate kao sjene. Idem tamo gdje me ne zna Niko […]
Milan Janković “Metamorfoza”
Neki dani su uzvišena nebesa u ljudskim umovima… Intervali golemih gozbi zadovoljstva i gladne misli se slažu, dok gledam kako divlji pakao peče bol božansku. . Skriveni požari strasti, sa nedostižnih terena, tutnje u pustim poljima duše. I pamtim sve ono što su bile, prije nego ih je uhvatila paučina. . Nitko mi nema pravo […]
Milan Drašković “Okovani Orfej”
Pisati samo noću okrenut ka prošlosti, pri izazovu grada samo danju spavati, manjak verbalnih tema kod igre realnosti, istrgnut iz sećanja polarnu noć sanjati. . Za drugačiji susret boja raspoloženja, znaci odobravanja pod utiskom navika, uz antičku obalu misterij otkrovenja, u hodnicima psihe kroz stranice dnevnika. . Svakodnevna tortura ljudi na ekranima, kod […]
Suzana Marić “Zaplakat ćeš” -gazela
Zbog riječi svojih pelinom poškropljenih, zaplakat ćeš. U snu, kada ti tjeskoba na srce legne, zaplakat ćeš. Slika moja će te pratiti, u mislima ću ti biti, zaplakat ćeš. Kada ti Nebo da znak da si ostao sam, zaplakat ćeš. Nad krivnjom svojom, nad lažima u koje si odjeven, zaplakat ćeš. Moja rana će te […]
Sonja Kokotović “Neka ti oboji se čudom”
Pusti da srce oboji se čudom. . Udahni mirise što slave buđenja, prigrli čudesan dar slobode da učiniš što želiš, u tebi toliko toga nenačetog a željenog. . Kreni! . Neka stope svjetlost ti prati dok budeš upijao riječi slika obojenih krovova svijeta koje čekaju, […]
Lorena Vojtić “Daljina”
Ne znam tko sam… Kažu da bez tebe tobože stvaram. Lutam, tražim sebe.. Ne mogu – se pronaći! Progovaram o bitnim mi tematikama. Dokad će, trajati ovo tlačenje!? Bog spaja i razdvaja. Njegova uzvišena sigurnost. Zna taj – odgovor.
Milan Janković “… reče konobar: Što večeras pije vaša priča”
Dan je bio pun sivila, ali hodam naprijed suočen s dimno sivim oblacima. Mora da je i ovaj bio ispušni plin iz snova o izgaranju… . Pa, nek’ golemi oblak žvače sive boje slonovače, i oslikava praznu prazninu koju osjećam u venama… Znaš… Olovno sivi oblaci su boje čelika, mojih robotskih kostiju. . Ali, sladostrasno […]
Milan Janković ” Nije bilo dovoljno vremena”
Uništen, zgrabio sam svoje osakaćeno srce, svjestan da me tama, oduvijek sluša… . O skromni dane, ne bacaj njene oči na ovog mračnjaka, koji sada šeta sjenkama. U oluji svega toga, njezina je bol bila lijepa. . Noć bez zvijezda vibrira zlokobnim kovitlanjem podsmjeha, dok bezdani odjek priča o velikoj ukradenoj ljubavi, u skladu s […]
