S unce je zalazilo, nebo je bilo vedro, zrak modar i blistav bez vjetra.

Sumrak je donio sa sobom čudne, tamne oblake, koji su se proširili nebom, prekrili zvijezde i naposljetku progutali i sam mjesec.

More i kopno spojili su se u jedno. Žal je bio sav svijetlosiv, valovi su se pjenili i

stvarali čudne bijele bljeskove.

Ribari su se u trošnim barkama otisnuli na more veselo čavrljajući, s nadom u dobar ulov.

Na doku se je uobičajena vreva odavno stišala. Samo je jedna usamljena duša šetala obalom , pokraj kućica pod borovima, moleći oblake da se sklone, da puste mjesec iz svog zagrljaja,kako bi plovio nebom i svijetlio put njenom mornaru.

Molila se je za sretan povratak broda, koji je daleko na pučini lomio valove, u zemlji gdje Sunce stalno grije .

U mislima je prizvala voljene oči, koje sada tužno promatraju beskrajnu pučinu, daleko od nje.

Preplašeni galeb svojim je krikom prekinuo njenu molitvu, dok se je biserna suza stapala sa morem .