Nju treba pamtiti

zbog blagosti blage u očima

zbog nježnosti nježne  u rukama

zbog osmjeha što joj porobljuje lice

ona se ne buni

ona se smije

zbog vremena  što se skupilo  u ramenima

i svih pređenih koraka

tugu je spomenula svoju

kao da govori o nekom drugom

 Celestina

ispred svega sam se skrila

 posramljena svojim umorom

 proživljenim dotakla me  kao rukom

mene neznanku

osnažila usnom svojom

rekla je samo

ljubavi lijepa

 ni pogled ne želim  tuđi

da ne dijelim

s drugim

ne hodam brzo

kako  osjećaj ubila ne bih

neoprezom