Sedam ih prođe prvo , onda još sedam
malih patuljaka na putu vječnosti
šutim k’o golo drvo , nemoćno gledam
lišće smotuljaka zgužvane nježnosti.
Vadim iz ladice ( zelenila pune )
pjesmu prvu iz devedeset i neke
„ …dvije se mladice pletu oko lune…“
mile su drvu te riječi daleke.
Kako da srce predam kad ono luta
šarenilom boja proljetnog cvijeća
ugasila si sedam , iz dva ćeš puta
ljubavi moja , četrnaest svijeća.
Nakon bježanja na dno staklene čaše
kreće pjesmuljaka podivljalo krdo
vidjet ćeš , Snježana , sve godine naše
vojsku patuljaka i džinovsko brdo.
17 komentara za "Četrnaest svijeća"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.