V.
lažima pečaćena bezglasno vrišti na padinama života negirajući svakodnevnicu priziva ravnodušnost rušeći još jednu kulu od karata zvanu vjernost odbijajući da se u zrcalo nasmije sebi samoj VI. dopusti da noćas udahne sve nedorečene stihove zablude koje si joj na dar donosio i njezino strpljenje nemilice trošio dopuštajući da puzi za sjenom ljubavi kad joj njenu puninu nisi srcem darovao VII. smiraj i nemir samoću oslikavaju linijom tijela gustoćom potisnutog straha i ludila . . . .iskrivljenim pjevom feniks dušu nebu šalje ne bi li se iz pepela i samoće novi život rodio nekom boljom oslikanom sutrašnjicom VIII. zagledao se demon u njen sretan osmjeh budeći zaleđene i potisnute vizije starih patnji želeći zatrti posijanu klicu zvanu Život koja se kao žilavi bršljan uspinjala starom platanom u parku njezinih nadanja IX. vječnost koja za mjere ne znagranice ne poznaje
jedina suditi može o meni izobiljem ili prokletstvom obilježiti moje postojanje kroz vrijeme kad me jednom ne bude X. lica umrljanog znojem i suzama
posoljenih rana
zaronila je u labirint duše dočekana tek prokletim virom
koji joj je otkinuo krila
ukrao nadu
i darovao joj samo vjetar sjete
i poneku grimasu
zvanu osmjeh XI. tetura trgom nekog nepoznatog grada
zaboravljajući u izmaglici
sve isprike i kajanje
kojima bi trebala povjerovati
. . . šuti očajem
ne udišući lažnu istinu
gledajući srcem posljednju suzu
koja pada u lokvu tišine
u kojoj će bezimene usne
nijemo
natopiti
XII. ščućurena ispod vlastite kože
u tami jedne noći
zagledat će se u život
koji će istjecati iz nje
želeći pogled unatrag
još jednom svrnuti
ne bi li ugledala
nasmijano lice iz nekih sretnijih dana
kako bi mirno
mogla sklopiti oči XIII. tužan dan
. . .
iz kojeg će nastati neka nova priča
o utapanju u lažnom sjaju
o potonuću još jedne nade
u kojoj će duša zazvoniti prazninom
koja imena nema
u želji za novim početkom brojeći bezbrojne korake
koji žele u nova sutra zakoračiti
a od sveg sjaja na kraju priče
ostati će tek sitni kristali
kao dokaz
da je jednom
taj dan imao smisao XI. urezujem te mislima u svojim traženjima tragajući dušom za uzvišenijim osjećajem strepeći od sjena prošlosti nedorečenih misli i gomile izgubljene samokontrole izgubih sebe u sebi Majino@Maja M. Šiprak Brletić
4 komentara za "Ciklus minijatura – KRHOTINE"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.