O kralješke neba obješeno,
moje djetinjstvo curi
niz helebarde nesanih ljudi
i kaplje u tvoje riječi
rasporene suncem,
koje si preda mnom porodio.
Tinjam u obezglavljenoj zemlji
čiju kožu saderah
da njome ogrnem naše sjene
isprepletene krvožiljem
istog milosrđa
i istoga zla.
Tvoje misli rastaču mir
mojim kostima.
Na istočnom bedemu
smrt hvatam za ruku
i drobim je sakralom
njene vlastite tmine
u kojeg vezujem nas,
krvožilje
istog milosrđa
i istoga zla.
8 komentara za "Coniunctio"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.