Prvi put iz blizine
vidjeh toga stvora
koji prelijeće daljine
i široka mora,
ovdje rijetku pticu
iz porodice roda,
kako našim potokom
oprezno hoda.
I dočim je spazih
ostadoh bez daha
ne sluteći koliko su
ta stvorenja plaha.
Ja joj brže-bolje
htjedoh prići blizu
pa namjestih kameru
da škljoca mi reprizu.
Samo da mogu
pokazala bih svima
kakve žarko crvene
noge i kljun ima.
Al’ čim me spazilo
njeno plaho oko,
odleti odjednom
u nebo, visoko…
Iz vidokruga nestade
jedinstvena prilika.
Za spomen mi ostade
tek par mutnih slika.
Pa od muke ispjevah
crnoj rodi odu
u znak sjećanja
da odleti u slobodu.
5 komentara za "Crna roda"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.