M.J.

Trošni pramac broda sada magle vuku
galebu na provi pocrnjelo krilo
horizont je blizu, vidim crnu luku
ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.

.
Zašto crni žali, zašto crna voda
sve je tako mirno, bez glasa, bez riječi
i ta crna žena što po vodi hoda
čeka kad će brodić tu pučinu prijeći.

.
Horizont je blizu, žena pruža ruku
nestaje nam boje i misao nesta
zove nas u svoju tajanstvenu luku
zgusnulo se more poput žitkog tijesta.

.
Moj galeb na provi spustio je glavu
naše jedro visi, ne sluša kormilo
prvi puta čujem sad tišinu pravu
rukom pipam srce, ne osjećam bilo.

Zrak na sumpor smrdi, nesta miris soli
more glasno šuti i val se ne pjeni
sve je tako mračno, još me život boli
nismo više bića, sad samo smo sjeni.

UNP – zbornik “Pero naše sreće”