Koračala je uporno prema
Vječnosti
gledajući pepel
što se rasipa u oproštaju dana.
Sjetila se :
Krakowskih ulica
u nedjeljno popodne
te poetskih večeri ispred crkve Svetog Wojciecha.
Između tame i pamćenja
upoznala je sve tuge sjevernog vjetra.
Kažu da se zadnjih sati života
rađaju najprogresivnije ideje
njezine bijahu više od svjetovnih.

Vrata spalionice bila su otvorena
ispred, stajalo je
Ništa.
Oblik koji ne možemo
smjestiti u neko određeno postojanje.

Današnje jutro
nije započelo sa Lillie Marlene
navodno se razglas pokvario;
crni dim izašao je iz mehanizma.