Tu noć je Luna krvarila
Tu noć je poput krvi bila
A zvijezde poput suza u nebeskom oku
Gledale su bol,tugu duboku
Tu noć je crni jahač jahao kroz tišinu
Parajući krikom crnu tminu
Lica kamenog od boli
Ne znajuć’ jel’ da mrzi il voli
Tijela u crno obavijenog
Na vrancu u boli savijenog
Dok se vranac  pjenio pjenom
Luna se prekrila sjenom
On ga je tjerao
Ne bi li si boli oduška dao
A četiri su ga žuta oka vjerno pratila
Tu noć je Sudbina lukava bila
Lunu je krijesom zapalila
Krvava je luna plamom zasjala
Plavu je kosu i lice obasjala
I jedne duboke tamne oči
Uplakane u ovoj nesretnoj noći
Bili su oni iz dva svijeta
Rastavljeni na mnoga ljeta
Jer sudbina je tako htjela
U čežnju zavila mlada tijela
A on je htio skratiti muke
Pružajući prema licu ruke
U želji da ju takne
Rumene obraze cjelovom dotakne
Prije nego li ova noć prođe
I Zora na vrhove planinske dođe
Samo je nju mogao voljeti
Nju ljubiti, uz nju biti
Al’ sudbina je opaka bila
I tajnu mu dragu skrila
Nikada saznao nije
Što se u malenoj kućici krije
Na prozoru dok je draga bila
K svojoj je jednu glavu privila
Nježno ju milovala,ljubila
A njega na vrancu tugom ubila
Crvene su ruže iz ruke ispale
Oči crne zaplakale
Gle,nevjernica kroz prozor
S djetetom gleda

On je mislio tako,ali to je bila
Glavica njegovog čeda