Sanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.
Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.
Ti pališ svijeću, gledam te kroz tminu
naše davne riječi ugarci su duše
ljubav je naša prešla u tišinu
kao lahor što daljinom puše.
Stvorit ću sama u zanesenoj glavi
galeba, oblake, školjku i kišu
sunce na nebu, maslačak u travi
ljuljačku gdje tek stihovi se njišu.
16 komentara za "Crno jedro, luda glava"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.