klubputnika.net

Sanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more, bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.
*

Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.
*

Ti pališ svijeću, gledam te kroz tminu
naše davne riječi ugarci su duše
ljubav je naša prešla u tišinu
kao lahor što daljinom puše.
*

Stvorit ću sama u sanjivoj glavi
galeba, oblak, školjku i kišu
Sunce na nebu, maslačak u travi
ljuljačku gdje tek stihovi se njišu.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK