gdje tvoj ud svršava,
započinje tvarnost bjeline
i sva naša nemoć
da izbjegnemo
iz krletke materišta
još jednom utjelovljenju
ti bi letio grobljanskim suncem
i iz čokota rađao kardinal
za dolmenska slavlja poeziji
u prozoru nam crno smilje gori
to mlada smrt sažima vječnost
dok mi, tvojom kosom ovjenčani,
vrijeme dijelimo na vodu i kamen
(niti jedno neće biti naša postelja)
među zemljanim ranama
djevičanstvo mrtvih položeno
poljubi me
ovo se jutro neće rasanjati u nama
leanu
5 komentara za "crno smilje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.