Pod granom dozrelog mjeseca
osama mi prstima
po vjeđama priča
o šumoru boli odzlaćene krvi
i vremenu mog pristanka
na raspelo u talogu zemlje,
kojeg ni tisuće kralježaka
osedrenih riječi
ne mogoše uzdignuti put ušća
crnokosih voda.
Vidim majku kako vjedrom grabi
moje ruke i moje lice,
hitajući vrh visova raspela
da napije oseku suhoziđa
među kojim se
moja smrt gubi,
iščekujući mene
gdje me nikad neće biti.
8 komentara za "Crnokose vode"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.