Svu patnju i bol svijeta
privila sam bliže srcu
grijući je kao slavuj jaje
ono kukavičje podmetnuto,
sad me podlo grize i izjeda.
Tako sam silno željela
doticati zvijezde vrhovima prstiju
kao nježne pahulje u noći
na poznatim livadama zaleđenim u sjećanjima.
Promrzlim usnama sam željela
loviti onaj nagovješten tračak sreće
u kristalima hladnoće na mom prozoru
dok pahulje balet plešu oko ulične svjetiljke.
Obruč tuge srce mi steže
pa u crtežima na staklu
ne vidim ispisanu ljepotu ni bajku
samo čudne kreature praznine
što mi se rugaju i ispisuju samoću.
8 komentara za "Crteži na staklu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.