Pusti bijele oblake nek’ nad gradom lebde – večeri ove
I nek’ nadsvode Zemlju poput apside – večeri ove.

Struje ih nose kao pahuljaste maslačke
Na njima ću stići do tvoje samotne ade – večeri ove.

Ubrat ću za te jabuku crvenu
Sa stabla na kojem cvrče cikade – večeri ove.

Stvorit ćemo sami naš skriveni Eden
I zmija će iščeznuti poput stare palisade – večeri ove.

Sjene će zaplesati s vjetrom noćnim,
A rijeka će zboriti stihove ode – večeri ove.

Slavit ćemo buđenja u vrtu rascvjetalom
Gdje zloće nema ni ljudske osude – večeri ove.

I nestat će lutanja u potrazi za srećom
Jer snoviti raj svi sami za se sade – večeri ove.