Miriše prosinac na ruže iz buketa
rasutog po postelji pokraj kamina
još ona vatra u grudima pucketa
i snijeg je crven od tragova karmina.
Fijuče vjetar u bijelim krošnjama
k’o da tuče vrance a ne grane krotke
još se smiješe babuške u nošnjama
i obraz je crven od moskovske votke.
U prozoru odraz jedne ruske zime
kljucaju oči dok sjećanje se mrvi
još napamet znam sve Sergejove rime
i papir je crven od tragova krvi.
Gledam ulicu i na moje čuđenje
Zagreb je bijel a tebe pokriva san
još te ljubim makar ne volim buđenje
i jutro je crveno , zove novi dan.
13 komentara za "Crveni tragovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.