čudno biće
Očaj je taj što me goni da pišem
S okusom vanilije na usnama
Ljubi me jutrom kada zemlja je vrela,
Grane trešnje miruju,
Pjev ptica nas baca u trans pokretnih slika
Uzet ću tvoje suze što mi oči draže
Razabrat ću između bluda i žica gitare
Što nas više zaluđuje
Krade anđelima mir, tišinu prirode
Tvoju kosu ću isplesti
Spustiti se u podzemlje
Crne utrobe zemlje- naše Majke
Donijeti ti kaplju vode
Iz koje se samo fantastične note, rode
Vući ću te za sobom
Prašnjavim putom
Ti i onako znaš
Da sam ja povjetarac koji ti maštu raspliće
Kao suncokret, čudno biće
Očaj je taj što me progoni da te sanjam
(snovi su ono što želimo danju
još komadić Sunca
bit ću tvoja mala rupica na bradi
ona što ti smeta
ne da mira
snovi su ono što smo sanjali dok smo živjeli
a sada kao dva cvijeta
korijenje smo spleli
uvukli se u pukotinu budućnosti
ne damo Bogu da nas razdvoji)
10 komentara za "čudno biće"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.