Znaš li prepoznati misli mraka
kad povlače srce u bezdan noći
pa ga ostave sred tame bez zraka
i ne daju mu iz tamnice poći?

Znaš li prepoznati misli sramne
kad mrakom hoće okovati srca,
te lažne misli potpuno tamne,
otimajuć’ svjetlost srcu koje kuca?

Ako tuga s crnom ovije ti lice
ne daj da u srcu studen vihor puše,
već k’o vedar cvrkut proljetne ptice
ti osluhni tihi šapat svoje duše.

Jer taj nježni šapat samo onaj sluša
tko razlog traži da se srce smije.
Ne dopusti sumnji da ti srce kuša,
ni strahu ne daj da sjeme zla sije.

Nek’ ti svjetlo duše tjera misli klete,
k’o baklja nek’ osvijetli put kroz tmine
pa nek’ mrežu mraka sreže i rasplete,
a srce nek’ se k duši u slobodu vine.