Livada prosula raskoš svoju
k’o plamenom mirisna sv’jeća,
sunčeva zraka dodaje boju
krhkim latima ljetnoga cv’jeća.
Vihor ga klati, miluje grudi,
nježno ga ljubi uz topao dah
tiho mu pupoljke iz sna budi
da rastvori skriven, slatkasti prah.
Šareni oblačak iz daljine,
taj leteći, živi, obojen splet
zaleprša dole u nizine
razigranih krila leptira let.
Opojni miris šarenog cv’jeća.
Koji li parfem toliko miri’?
Ljepota oku bit će još veća
kada se spoje cv’jet i leptiri.
11/05/2022 at 6:29 am Permalink
Pravi proljetni ditiramb. Sviđa mi se kako si temeljnoj slici polako dodavala boje i mirise pa se, napravivši krug, vratila na nju. Lijepo je susresti i poneki pjesnički arhaizam (miriti – u smislu mirisati.)
11/05/2022 at 7:27 am Permalink
Uspjela si prenijeti sreću na čitatelja !
lijepo -užitak ,
pozdrav
11/05/2022 at 11:31 am Permalink
Hvala Marija, arhaizam ponekad koristim zbog sloga, većinom mi problem zadaju zarezi. Boba hvala. Priroda napravi ljepotu, samo je treba vidjeti, uživati u tome, i lijepo je kojim stihom prenijeti tu sreću i na čitatelja- kako Boba kaže. Lijep vam pozdrav.
11/05/2022 at 12:14 pm Permalink
Predivno, uživala sam! Pozdrav !🙂
11/05/2022 at 6:31 pm Permalink
Hvala Anjal, pozdrav.
18/05/2022 at 1:23 am Permalink
Lijepa slika u stihu. Pozdrav