13 travnja 2023
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Negdje ispod svih snjegova gustih
Raste cvijet kojem ne znam ime
U gluhoj tišini sati pustih
Klija sjeme u njedrima zime.
*
I proljeće novo obećava
Neka luda i prkosna vrsta
Jer ovo je vrijeme mećava
Kad se ne vidi dalje od prsta.
*
A kako je sad u tvome svijetu
Ima li tu i za druge mjesta
Hvataš li još pahulje u letu
I je li osmijeh pojava česta.
*
Lomi li tamo sjeverac grane
Prijeti li noćas oluja snježna
Što radiš kad se otvore rane
Postoji li za te riječ nježna.
*
Ja odavno nježnost ne izustih
Nema ruku da ih moje prime
Negdje ispod svih snjegova gustih
Raste cvijet, čežnja mu je ime.
13/04/2023 at 4:00 pm Permalink
Ovo je jedna od onih pjesama koja srce pogađa direktno. Svaki se stih, iako pod mećavom, rascvjetao u cvijet pun čežnje i poetske ljepote.
14/04/2023 at 8:38 am Permalink
Mare, Mihaela, hvala od srca i veliki pozdrav iz kišnog ZG-a 🙂