Ispred nas su dani čekanja, dani kada želje rastu, bujaju kao kvasac na toplom. I sam tvoj glas poklon je u vrijeme kada si u zatvorenom krugu pod budnim pogledima čuvarice tvog zatvora. Zato misli putuju, njih nitko ne može kontrolirati, zabraniti, slijediti njihov put. One sigurno pronalaze svoje odredište, ali znamo li prihvatiti, prepoznati onaj osjećaj kada se nešto dogodi kao već doživljeno, viđeno. Najčešće samo kažemo; deja vu, odmahnemo rukom i zaboravimo. Danas čekam taj trenutak jer znam zagrlit ćeš me mislima, poljubac stazama svemira poslati da dan mi uljepša. Znam da će toplina prostrujati tijelom u trenutku kada me misli tvoje zagrle željno i čekanje će odjednom postati slatko. Čekam deja vu i znam prepoznat ću ga.

02.02.2013.