proljetna noć
alice in chains u pozadini.
zvuk čudne naprave na nebu
razbija gorčinu u želudcu

je li to apokalipsa, šesti jahač suludih performansi
(modeliran dizajn vremena, smrt nosi nagu statu
ili tek debeli čovječuljak ridikuloznih aparata kojim
više krati glave manje brkove)

dan za dan, jednostavno sročeno
golema grudna pojava povodljive sirene.
nitko nije na distanci
svi priželjkuju sreću, radost i stambeni prostor

more bih rado vidio ali ono više nema vode
tek slatka sol
što nagriza postojanost stare gosparice
koja je odgojila sedam sinova,
sedam gordih stijena

za zdravo je vrijeme reći
pa leći pored voljene žene

sve ostalo su pijane boce, tišina u dijamantu
vile što čuvaju svoja stabla jabuka
uz vlakove što više niti ne buče niti ne huče

odjava programa
a nije odabrao Đelo Hađiselimović