Čaša je napola prazna

i duša o niti visi na rubu života,

na rubu porođajnih muka,

na rubu sjenke zla.

Tvrdi kamen, jazbina je krvavih rana i fraktura,

vrelo sunce, gajevi su žege i opeklina

i tvrdi sumporni zrak,

otrov je za dušu za nevina pluća.

Slatke vode dragaju ždrijelo

oštrim noževima, iskovnanim na samom dnu pakla;

zvijezde i mjesec, previsoko su,

da bi se nadali u spas.

 

Čaša je napola prazna

i duša stoji na litici, očiju uprtih

u krila zlatne zore, koja odmiče nad

obroncima Mefistova stada.

Bježimo! Skupljajmo posljednji trak zore,

jer siluje nas tama

kao bludnica usred raskrižja

u dnu crne noćne tmine.

Bježimo pred zadahom Vraga!

Spasimo duše ako ih itko, ikako spasiti može!

Košnica gori u plamenu.

Bježimo! zadržimo dah,

zaronimo u posljednji krug pakla.