Starac umornom vjeđom
razgrće vlažnu zoru
žuta voštana svijeća
žmirka na starom prozoru
uzima žuljavom rukom
konop smotan na ostima
krpanu mrežu i bocu vode
izvlači teret na kostima
drvenu barku potjera srcem
želje pomiču granice
pučina život u lice šiba
a duša odbjegle stranice
bačena mreža s molitvom
pada, promrzli mornar sjeda,
prelomi, pomiriše koru kruha
čovjek od svile i leda.
10 komentara za "Dida moj"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.