Dijana i Orion

Lijepa je Dijana lovila 
Ispod uspavane Etne 
Djevica s lukom trčala 
I u trku Oriona sretne

Ljepota mladića pogodila
Amor odapeo strelice
Ljepota, što je božanska bila
Predivno tijelo i lijepo lice

Zaljubljen i zaluđen
Božicu u lovu izazvao
Za jedan pogled njen
Smrt je k sebi dozvao

Svojim se lovom hvalio 
Nepromišljen, lud je bio
Natjecat se s bogom htio
Pa je kobno izgubio

Božica je varke znala
Pobijedit se nije dala 
A i brat joj, Apolon 
Orionu ne bješe sklon

Nije dao on sestricu 
Nadobudnom tom mladiću
Pa u svoj svojoj zlobi 
Sestri mržnjom srce zarobi

Al’ Dijana poslušna 
Ne bijaše ravnodušna
Iako to nije htjela 
Oriona je zavoljela

Ali zlo pak ne spava 
I Apolonova mudra glava
Opaku je zamku splela
Sestru na ubojstvo navela

Oriona rani strijela 
Pogodila ga posred tijela 
Tek što je život udahnuo 
Zbog Dijane izdahnuo

Kada ga je mrtvog ugledala 
Krvavom je suzom zaplakala
Suzama je Mjesec obojila 
Njegovo je tijelo prisvojila

Srce joj je tuga obavila
Pa ga je mrtvog u zviježđe stavila 
S:K:M

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
 
pinterest.com

8 komentara za "Dijana i Orion"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.