U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici – MUZEJ TUROPOLJA – na natječaju za proznu formu -kratku priču- pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim jezikom Peki je sa pričicom “SPOKOJ U RIJEČIMA”  ušla u uži krug 🙂.

“…I taman kad mi je mašta obuzela misli  čula sam isti glas koji je izgovorio posljednje riječi upućene pokojnici.  Tijelom mi je prostrujao strah. Naglo sam se ustala i isti tren kad sam otvorila oči zavrtjelo mi se u glavi. Ispred mene je stajao zelenooki. Da me nije uhvatio rukama, mislim da bi se razasula kao ono sitno kamenje koje je prekrivalo stazu ispred mrtvačnice. Tek tada sam vidjela, da je pred mojim očima stajao mladić, zapravo dijete. Na sebi je još uvijek imao bijelu halju, a u rukama je držao kaput i molitvenik…”