Duša prostranstva plavetnila mora lakše se utopi lomljiv zub od bola. Narančasti osmijeh, narančina kora, cijedili smo umornu tugu kao Zola. Nevješto sam pisao vesele pjesme na kraju puta, korak do stare česme. Podsjeti me mila na uzdah maka. Sve je u sunovratima, sloma laka. Sada me gizdave ptice rugalice zajedljivo livadama proganjaju, sa šapatima noći naganjaju. Spremi sve, ostavi samo strugalice. Pjesnik sam putokaza slomljenog, kao prst sjemenci života odlomljenog
8 komentara za "DivljaNaranča"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.