Mi djeca ljubavi
od svijeta i čežnje
u sebe se sklonili
da nas ne dohvate
sudbe kobni vjetrovi.
Koračamo trnjem zanosa
tu ruža ljubavi je najljepša,
tu tabane trnje probada.
Glumimo ravnodušnost
spram zajedničkih dodira,
želja postaje neuhvatljiva
to moja i tvoja je pokora
jer još je u nama proljeća.
Snjegovi kada krenu
s neba zimskoga
gdje ćeš biti ti ,
gdje ću biti ja
i sretna djeca
u nama.
Štefica Vanjek-Štefi
12 komentara za "Djeca ljubavi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.